Napustila nas je naša članica, viša arhivistica, draga kolegica Snježana Ivanović.
Tužni i shrvani, kolegicama i kolegama iz arhivske, baštinske, informacijske te šire stručne i znanstvene zajednice, javljamo tužnu vijest da je preminula naša kolegica Snježana Ivanović. Kad bismo Snježanu najkraće trebali opisati u profesionalnome smislu, bilo bi dovoljno tek nekoliko karakteristika: nevjerojatno savjesna i pedantna, minuciozna, dosljedna, ali u svemu tome i iznenađujuće operativna. Kad bismo najkraće opisivali njenu osobnost, dovoljno bi bilo reći: svima draga. Ovo posljednje možda je u suvremenome poslovnom okruženju posebno neobično, jer svi se kolektivi sastoje od niza pojedinaca koji po svome habitusu, radnoj energiji, profesionalnosti i posvećenosti poslu, pojedinačnim karakterima, radnim navikama i ponašanju, čine izrazito koherentne zajednice unutar kojih je prirodno očekivati različita veća ili manja razmimoilaženja, neslaganja, napetosti. Unatoč i unutar svega toga, Snježana je bila naše ljepilo. Nevjerojatna je bila njena sposobnost da razložno i mirno diskutira sa svakim, da na njen posve svojstven način prirodno odvoji profesionalna i privatna neslaganja, opet ih znajući dovesti do konstruktivnoga rješenja. I već rečeno, ali vrijedno ponavljanja: ostavši pri tom svima draga.
Hrvatski državni arhiv u kojemu se zaposlila 1997. godine ostao je njeno prvo i jedino mjesto zaposlenja i stručnoga rada, a do posljednjega dana provedenog na radnome mjestu, njen je način djelovanja odavao posvećenost i ljubav prema gradivu, Arhivu i arhivima, arhivskoj struci i djelatnosti, kolegicama i kolegama. U Hrvatskome državnom arhivu obavljala je niz vjerojatno najraznovrsnijih i najsloženijih poslova kojima se neki pojedinac u toj ustanovi uopće bavio: temeljnim arhivskim poslovima obrade i sređivanja 30-ak arhivskih fondova, sudjelovanjima u brojnim radnim skupinama za arhivske propise i postupovnike arhivskih aktivnosti, brige o temeljnim evidencijama u HDA ali i HDA kao matične arhivske ustanove, članstvom u nizu stručnih povjerenstava, mentoriranju, vođenju odsjeka i odjela HDA, pa konačno i do uloge predsjednice Povjerenstva za polaganje stručnih ispita u arhivskoj struci, kao najvišega dokaza njenih stručnih kompetencija.
Zaposlivši se u Hrvatskome državnom arhivu, vrlo je brzo postala i članicom našega Društva, te je zdušno sudjelovala u njegovu radu. Često se žalila što raznim aktivnostima nije posvetila dovoljno pažnje i vremena, ali – savjesnoj kakva je bila – 24 sata u danu nisu bila dovoljna za sve profesionalne i privatne izazove. Jedno je vrijeme pogotovo bila posvećena temama opisa arhivskoga gradiva, funkcionalnoj klasifikaciji gradiva te pitanjima dostupnosti gradiva.
Prepoznata je bila i kao vrsni i omiljeni mentor koji nesebično dijeli svoje znanje.
Snježana se u ime Hrvatskoga arhivističkog društva napose pozorno posvetila redigiranju Pravilnika za opis i pristup građi u knjižnicama, arhivima i muzejima (KAM), uočivši od početka elemente koji nisu bili u skladu s arhivističkim normama opisa, te ih nastojeći uskladiti sa standardima vlastite struke.
Na našim je godišnjim savjetovanjima i kongresima sudjelovala rijetko, ali to je začudno samo onima koji je nisu dobro poznavali, te nisu znali i/ili shvaćali njeno životno opredjeljenje kojim je obiteljski život stavljala prije svega drugoga. Uvijek sama sebi tek nakon potreba drugih, profesionalno i privatno.
Osobâ navedenih karakteristika u struci i službi oduvijek je bio nevelik broj, a kako vrijeme odmiče, čini se i da ih je sve manje. Stoga je naš žal za dragom kolegicom, arhivisticom, suradnicom i prijateljicom tim veći. Pokoj joj vječni!